Kako učinkovito potaknuti udruživanje

Šesta ovogodišnja tribina iz ciklusa Sučeljavanja u Matici hrvatskoj održana je 16. studenoga pod naslovom Zadruga vs Proizvođačka organizacija. Mišljenja o svim prednostima, ali i nedostacima zadruga i proizvođačkih organizacija kao dvije organizacijska forme u proizvodnji, kao i mogućnostima za snažnije poticanje udruživanja u agraru, sučelili su agronomski i ekonomski stručnjaci: prof. Ivo Grgić (Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), redoviti profesor u mirovini Miroslav Tratnik (Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), Aleksandar Nedanov (doktorand na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu), izv. prof. Jakša Krišto (Ekonomski fakultet) i Damir Mesarić, direktor PO Agrobela d.o.o. Tribinu je moderirao Josip Kraljičković, pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu, ruralni razvitak i šumarstvo Zagrebačke županije.

Sudionici su iznijeli niz prednosti i nedostataka dva modela: zadruga i proizvođačkih organizacija / Snimio MIRKO CVJETKO

Pozdravljajući sudionike tribine, glavni tajnik Matice hrvatske Marijo Dominiković istaknuo je važnost agrara u smislu njegova doprinosa nacionalom suverenitetu. Založio se stoga za afirmaciju određenih tendencija kako bi se „sačuvalo ono što je naše autohtono, hrvatsko“, da na osnovi vlastite proizvodnje te naše proizvode plasiramo na svjetsko tržište i time „pokušamo stvoriti pretpostavke da hrvatski čovjek na hrvatskoj zemlji uz ozbiljan trud, rad i znanje može afirmirati svoje životne ambicije i da od toga može dobro živjeti. Mislim da je to imperativ“, zaključio je.

Podsjećajući da je Hrvatski sabor u veljači ove godine donio Strategiju poljoprivrede do 2030. godine, moderator tribine Josip Kraljičković izdvojio je podatak da su hrvatski poljoprivrednici uglavnom mali (70 posto poljoprivrednika obrađuje manje od 5 ha poljoprivrednog zemljišta) i karakterizira ih fragmentirana proizvodnja. „Proizvodi neujednačene kvalitete i veći troškovi poslovanja dodatno slabe njihov pregovarački položaj te je za njegovo jačanje u odnosu na prerađivačku industriju nužno povećati razinu udruživanja poljoprivrednih proizvođača.“ U središnjem registru Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja u Hrvatskoj je evidentirano 1058 zadruga, a najviše ih je u Splitsko-dalmatinskoj i Osječko-baranjskoj županiji.

Zagovarajući koncept zadrugarstva, Miroslav Tratnik, redoviti profesor u mirovini Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, naveo je podatak da u zemljama Europske Unije prosječni tržišni udjel svih poljoprivrednih zadruga iznosi 40 posto. „Danska, Finska i Švedska kroz zadruge plasiraju više od 70 posto svoje proizvodnje, a Irska, Nizozemska, Francuska i Austrija više od 50 posto. No kad smo već kod brojki, vrijedno je spomenuti i podatak koji je iznio zagovaratelj proizvođačkih organizacija (PO) Ivo Grgić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta.

Govoreći o značaju koji su u EU dobile proizvođačke organizacije, naveo je da je u Austriji prije pet godina samo pet PO držalo čak petinu ukupne proizvodnje u voćarskom sektoru! Grgić ističe da proizvođačke organizacije postaju dominantne u poljoprivrednoj politici RH. Iz izlaganja profesora Tratnika dade se zaključiti da PO kao oblik organiziranja potiče Europska Unija, koja, kako kaže, pokušava zadruge inkorporirati u proizvođačke organizacije.

Damir Mesarić, direktor PO Agrobela d.o.o. iz Belice, trgovačkog društva koje čini osam OPG-ova, iznio je argumente u prilog proizvođačkih organizacija. U PO nitko ne može imati više od 50 posto vlasništva i nema preglasavanja, „ako ste se registrirali kao PO, onda morate 80 posto svog proizvoda prodati preko te PO“ , kazao je. U Belici su, inače, registrirane tri PO i sve tri za krumpir. Zanimljivo je i da su se – u smislu izbora pravnog organizacijskog oblika – u Belici odlučili za trgovačka društva, a ne za zadruge. Tri PO previše je za to područje, suglasan je Mesarić. No napomenuo je da je riječ o većem području koje gravitira tom međimurskom mjestu te istaknuo da određene mjere i potpore potiču takvu vrstu organiziranja. To su, među ostalima, „mjera za ojačavanje“, kojom se tijekom pet godina dobivaju razni poticaji poput plaćenog zaposlenika ili tehnička pomoć, te novčana sredstva u iznosu koji ovisi o tome koliki je prihod PO. Ako je utrženo/ostvareno maksimalnih sedam milijuna kuna, „možete za prvu godinu dobiti 11 posto, dakle po godini najviše 100.000 eura“, pojašnjava Mesarić. Tim se mjerama, istaknuo je, nastoji tijekom pet godina pripremiti proizvođačka organizacija da se poslije može samostalno natjecati u tržišnoj utakmici. Potpore su jedan od motiva za takvu organizacijsku formu, smatra Mesarić i zaključuje retoričkim pitanjem: „Zašto ne bismo iskoristili europske fondove i imali što uspješniju poljoprivrednu proizvodnju?“

Razmatrajući pitanje zašto danas, ipak, imamo malo PO, Grgić navodi da za to postoji više razloga. Pozivajući se na istraživanja, zapazio je i da neki kažu da „kada poslujete preko proizvođačke organizacije, tada morate transparentno poslovati“! S druge strane, Tratnik napominje da se PO nigdje ne registrira u trgovačkom sudu te se zapitao je li jedan od razloga za to „uvlačenje zadruga i drugih organizacijskih oblika pod okrilje proizvođačke organizacije?“ Podsjetio je i na izdašne potpore koje su predviđene za PO te zaključio da se time one favoriziraju u odnosu na zadrugu.

Sudionik tribine Lordan Ljubenkov, predsjednik Zadružnog saveza Dalmacije, iznio je podatak da zadruge nose od 0,5 do jedan posto hrvatskoga BDP-a, no odmah istaknuo da zadruge nisu važne zbog financijskih pokazatelja. „Zadruge su važne zbog teritorijalnog i ruralnog značaja, one čine život. One financiraju neki dućan koji nikad ne bi bio rentabilan, zadruge financiraju i podupiru dolazak liječnika“, poručio je Ljubenkov. „Mi smo se kao Zadružni savez prijavili da želimo postati proizvođačka organizacija kao Savez, i naišli smo na administrativno-birokratske prepreke i nerazumijevanja“, kazao je. No nastavili su svoju primarnu djelatnost i svrhu – edukaciju članova te su neke zadruge već pokrenule proces da postanu PO, poručio je Ljubenkov, ističući važnost udruživanja i povlačenja sredstava iz mjera potpore koje dobivaju proizvođačke organizacije.

Tribina je završila pozivima poljoprivrednicima na povezivanje i udruživanje, ali i pozivom na dijalog na svim razinama u društvu u svrhu dobivanja odgovora na pitanje kako učinkovito potaknuti udruživanje jer, kako je istaknuto – vremena više nema.